LEGENDA KOJA ŽIVI
Safikada je bila mlada djevojka koja se zbog nesretne ljubavi ubila izašavši pred top koji ju je raznio.
Mlada Banjalučanka Safikada zaljubila se u jednog vojnika koji je služio u tvrđavi Kastel. Ljubav je bila uzajamna. Iako je sve zvučalo kao u bajci, jednog dana stigla joj je vijest da vojnik kog je toliko voljela odlazi na daleki front…
Ona je teško podnijela odlazak svog voljenog, ali joj ubrzo stiže još jedna vijest – teža i gora od one prve – da je njen dragi izgubio život na ratištu!
Safikada je u najljepšem svadbenom ruhu koje je spremala da se u njemu uda, potrčala pred top na Kastelu, koji je svaki dan ispaljivanjem označavao podne, čvrsto ga obgrlila i uz poslednje riječi „biću ti vjerna“ otišla u smrt kako bi vječno bila sa svojim voljenim.
Nekoliko verzija
Postoje mnoge varijacije o detaljima ove legende. Prema nekim izvorima, Safikada je bila turska djevojka zaljubljena u vojnika vezirske vojske, što ovu legendu stavlja u vrijeme između 16. i 18. vijeka, dok drugi kažu da je ona bila iz jedne časne banjalučke porodice, a njen je dragi bio austrijski vojnik koji je, prema mišljenju njene porodice, bio okupator i zbog toga je bio zabranjena ljubav.
Samo mjesto gde je sahranjena mlada Safikada nije nikada sa sigurnošću utvrđeno. Neki govore da je ona prvobitno sahranjena u kompleksu banjalučke džamije Ferhadije u Safikadinom turbetu, koje je uništeno miniranjem ove bogomolje 1993. godine, dok drugi pominju da se Safikadin grob nalazi na početku ulice koja vodi do tvrđave Kastel.
Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine utvrđeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen groba, zaista postoji ljudski kostur položen u smijeru zapad-istok, ali se ni do danas nije utvrdilo kome pripadaju te kosti.
U mnogim od legendarnih priča sporan je i top, jer koliko je poznato, nikada se pucanjem nije označavalo podne u gradu na Vrbasu.
Kultno mjesto
Da li je Safikada sahranjena na mjestu koje danas posjećuju mnogi Banjalučani koji pale svijeće u znak želje za sretnom ljubavlju, niko ne može da utvrdi, jer za to nema dokaza. Legenda, mit ili istina o Safikadi, djevojci iz priče o vječnoj i zabranjenoj ljubavi koja je zbog nje otišla u smrt, poslužila je za formiranje imidža tvrđave Kastel kao mjesta gotovo kultnog okupljanja romantičara i zaljubljenih.
Legenda o Safikadi je priča o ljubavi i onima koji su se voljeli toliko da su se na vječnu ljubav zaklinjali do groba i zbog nje digli ruku na sebe. Nastala je u vrijeme kada se ljubav rađala na prvi pogled, jer u Safikadino vreme djevojka je mogla samo kroz mušebak (drvena rešetka na prozorima kuća) imati „svoj prozor u svijet“.
Pjesma o Safikadi
Očaran legendom o Safikadi, sarajevski pjesnik i novinar Vlado Dijak svojevremeno je napisao pjesmu posvećenu ovoj nesretnoj banjalučkoj ljepotici.
To biješe davno al’ pamte ljudi
legenda jedna još uvijek živi
za ljubav svoju, Safikada,
iako mlada, svoj život dade.
I ove noći neko će proći
tu pokraj zdanja Ferhadije
neko ko možda beskrajno voli
ko ljubav cijeni i ljubav krije.
Niko ga, kažu, vidio nije
i niko ne zna ko to radi
ko svako veče kad akšam pada
zapali svijeće Safikadi.
Slavlje je bilo kad haber stiže
da on se nikad vratiti neće
pred top je stala Safikada
i krvlju zali procvalo cvijeće.
Autor: Bašta Balkana
Safikada je bila mlada djevojka koja se zbog nesretne ljubavi ubila izašavši pred top koji ju je raznio.
Mlada Banjalučanka Safikada zaljubila se u jednog vojnika koji je služio u tvrđavi Kastel. Ljubav je bila uzajamna. Iako je sve zvučalo kao u bajci, jednog dana stigla joj je vijest da vojnik kog je toliko voljela odlazi na daleki front…
Ona je teško podnijela odlazak svog voljenog, ali joj ubrzo stiže još jedna vijest – teža i gora od one prve – da je njen dragi izgubio život na ratištu!
Safikada je u najljepšem svadbenom ruhu koje je spremala da se u njemu uda, potrčala pred top na Kastelu, koji je svaki dan ispaljivanjem označavao podne, čvrsto ga obgrlila i uz poslednje riječi „biću ti vjerna“ otišla u smrt kako bi vječno bila sa svojim voljenim.
Nekoliko verzija
Postoje mnoge varijacije o detaljima ove legende. Prema nekim izvorima, Safikada je bila turska djevojka zaljubljena u vojnika vezirske vojske, što ovu legendu stavlja u vrijeme između 16. i 18. vijeka, dok drugi kažu da je ona bila iz jedne časne banjalučke porodice, a njen je dragi bio austrijski vojnik koji je, prema mišljenju njene porodice, bio okupator i zbog toga je bio zabranjena ljubav.
Samo mjesto gde je sahranjena mlada Safikada nije nikada sa sigurnošću utvrđeno. Neki govore da je ona prvobitno sahranjena u kompleksu banjalučke džamije Ferhadije u Safikadinom turbetu, koje je uništeno miniranjem ove bogomolje 1993. godine, dok drugi pominju da se Safikadin grob nalazi na početku ulice koja vodi do tvrđave Kastel.
Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine utvrđeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen groba, zaista postoji ljudski kostur položen u smijeru zapad-istok, ali se ni do danas nije utvrdilo kome pripadaju te kosti.
U mnogim od legendarnih priča sporan je i top, jer koliko je poznato, nikada se pucanjem nije označavalo podne u gradu na Vrbasu.
Kultno mjesto
Da li je Safikada sahranjena na mjestu koje danas posjećuju mnogi Banjalučani koji pale svijeće u znak želje za sretnom ljubavlju, niko ne može da utvrdi, jer za to nema dokaza. Legenda, mit ili istina o Safikadi, djevojci iz priče o vječnoj i zabranjenoj ljubavi koja je zbog nje otišla u smrt, poslužila je za formiranje imidža tvrđave Kastel kao mjesta gotovo kultnog okupljanja romantičara i zaljubljenih.
Legenda o Safikadi je priča o ljubavi i onima koji su se voljeli toliko da su se na vječnu ljubav zaklinjali do groba i zbog nje digli ruku na sebe. Nastala je u vrijeme kada se ljubav rađala na prvi pogled, jer u Safikadino vreme djevojka je mogla samo kroz mušebak (drvena rešetka na prozorima kuća) imati „svoj prozor u svijet“.
Pjesma o Safikadi
Očaran legendom o Safikadi, sarajevski pjesnik i novinar Vlado Dijak svojevremeno je napisao pjesmu posvećenu ovoj nesretnoj banjalučkoj ljepotici.
To biješe davno al’ pamte ljudi
legenda jedna još uvijek živi
za ljubav svoju, Safikada,
iako mlada, svoj život dade.
I ove noći neko će proći
tu pokraj zdanja Ferhadije
neko ko možda beskrajno voli
ko ljubav cijeni i ljubav krije.
Niko ga, kažu, vidio nije
i niko ne zna ko to radi
ko svako veče kad akšam pada
zapali svijeće Safikadi.
Slavlje je bilo kad haber stiže
da on se nikad vratiti neće
pred top je stala Safikada
i krvlju zali procvalo cvijeće.
Autor: Bašta Balkana
