Osobine licemjera

“kada obeća – iznevjeri”, tj. svoja obećanja često ili u većini slučajeva ne ispuni.

“kada raspravlja – drsko i bestidno govori”, tj. kada raspravlja o pitanjima koja ga se ne tiču, on se mnogo raspravlja, traži raspravu i nepravedno se raspravlja, poriče sebi ono što mu je obaveza ili pripisuje sebi ono što mu ne pripada.

“kada sklopi ugovor – pronevjeri ga”, tj. kada s nekim sklopi ugovor, ponudi mu sigurnost i zaštitu, ili s drugom osobom sklopi ugovor o nečemu, on to uglavnom prekrši, ne drži se onoga čime se obavezao.

“kada mu se nešto povjeri – iznevjeri”, tj. kada mu se nešto povjeri na čuvanje, kada ga drugi zaduže nekom obavezom, ili preuzme sam na sebe, on to iznevjeri.

“pa makar postio i klanjao i mislio da je musliman”, tj. pa makar i postio i obavljao namaz, ukoliko mu budu svojstvene ove osobine licemjera, on uveliko nalikuje licemjeru.

Komentar hadisa

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava nas u ovom hadisu na loše osobine kojih nije dostojan istinski musliman. Ove osobine svojstvene su drugim osobama, licemjerima, onima koji nisu iskreni, pa jedno u svojim prsima skrivaju, a drugo u javnosti pokazuju.

Licemjerstvo je jedna od najopasnijih bolesti srca, ako ne i najopasnija. Nijedan vjernik nije zadovoljan da pri sebi ima licemjerstva, međutim, zna se javiti pri njemu a da on i ne primijeti, naročito licemjerstvo u djelima, o kojem je riječ u ovom hadisu.

Neophodno je da se vjernik liječi i od ove vrste licemjerstva jer ona u konačnici vodi do licemjerstva srca, odnosno licemjerstva u ubjeđenju.

Dakle, postoje dvije vrste licemjerstva:

Prva vrsta: Licemjerstvo u ubjeđenju ili veliko licemjerstvo, a to je da čovjek javno pokazuje vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan, a da u sebi skriva ono što se suprotstavlja svemu tome ili nečemu od toga. Ovo licemjerstvo bilo je prisutno kod pojedinih ljudi za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu su objavljeni kur’anski ajeti u kojima se govori o prezrenosti licemjera i njihovom nevjerstvu i obavještava da ih čekaju najdublji slojevi džehennemske vatre.

Druga vrsta: Nifak u djelima ili malo licemjerstvo, a to je da čovjek javno čini neka djela koja su u suprotnosti sa djelima koja iziskuje iman.

Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullahu teala, rekao je: “Nifak (licemjerstvo) se dijeli kao i kufr (nevjerstvo), pa se često kaže da postoji kufr koji izvodi iz vjere i kufr koji ne izvodi iz vjere, pa tako se kaže i da postoji veći nifak i manji nifak.” (Medžmuul-fetava, 7/524)

Od velikog licemjerstva ili licemjerstva u ubjeđenju jeste i sljedeće:

– Smatrati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lažljivcem ili smatrati da je laž nešto od vjere s kojom je došao.

– Prezirati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili prezirati nešto od vjere s kojom je došao.

– Pokazivati radost i sreću zbog poraza ili nazadovanja islama.

– Pokazivati žalost i prezir usljed napredovanja i širenja islama.

– Biti neuvjeren u obaveznost potvrđivanja istinitosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obaveznosti pokoravanja njemu. (Vidjeti: Seid b. Musfir b. Mufrih el-Kahtani, Akidetu ehlis-sunne vel-džemaati ala dav’il-Kitabi ves-sunneti, str. 65–66)

Od malog licemjerstva ili licemjerstva u djelima jeste i sljedeće:

– Rijaluk, pretvaranje. Ibn Redžeb, rahimehullahu teala, rekao je: “Od najvećih pokazatelja nifaka u djelima jeste da čovjek čini neko djelo i ističe da njime želi dobro, međutim, on ga ne čini ni zbog čega drugog osim kako bi došao do svog prezrenog cilja. Pa, on to radi i prevarom dolazi do svoga cilja. Raduje se svojoj prevari i obmani, a ljudi ga hvale zbog onoga što je u javnosti pokazao. Tako dolazi do prezrenog cilja koji je skrivao u sebi.” (Džamiul-ulumi vel-hikemi, str. 378)

– Laž, pronevjera ugovora, obećanja, emaneta – povjerenih stvari, prelazak svake granice u raspravi, kako se navodi u hadisu Abdullaha b. Amra i hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhum.

Veliko licemjerstvo u ubjeđenju predstavlja jasno nevjerstvo i zbog toga istinskim licemjerima pripadaju najdublji slojevi Džehennema u koje neće ući niko drugi osim njih, zbog opasnosti i štete koju su nanosili vjernicima. Uzvišeni Allah kaže: “Doista će licemjeri biti u najdubljim slojevima džehennemske vatre i ti im nećeš naći pomagača!” (En-Nisa, 145)

Licemjerstvo u ubjeđenju nikako se ne može naći zajedno sa imanom u jednom srcu, jer je ova vrsta licemjerstva u potpunosti suprotna imanu.

Međutim, ako je riječ o malom nifaku, licemjerstvu u djelima, moguće je da se takva osobina nađe u srcu muslimana zajedno sa osnovom imana, jer je ova vrsta licemjerstva veliki grijeh. Ukoliko se čovjek prepusti i ovoj vrsti nifaka, ne bude se borio protiv nje, vrlo lahko ga može odvesti i do velikog licemjerstva i uništiti mu vjeru u potpunosti.

Samo licemjerstvo u djelima ne uzrokuje vječni boravak u Vatri, već je propis manjeg licemjerstva poput propisa velikih grijeha: ukoliko Uzvišeni Allah bude htio, oprostit će njegovom počiniocu, ili će ga kazniti za taj grijeh, a zatim će mjesto njegovog vječnog boravka biti u Džennetu.

Na osnovu prethodnih pojašnjenja malog i velikog licemjerstva, njihovog propisa i primjera, možemo uočiti sljedeće razlike među njima:

Veliko licemjerstvo izvodi iz vjere, a malo ne izvodi.
Veliko licemjerstvo poništava sva djela.
Veliko licemjerstvo predstavlja suprotnost unutrašnjeg i vanjskog uvjerenja, a malo predstavlja suprotnost unutrašnjeg i vanjskog djelovanja bez različitosti u uvjerenju.
Veliko licemjerstvo vodi u vječnu Vatru, ako osoba umre na njemu.
Veliko licemjerstvo ne proizlazi od vjernika, a malo može proizaći od vjernika.
Za veliko licemjerstvo se, u većini slučajeva, onaj ko ga zastupa ne kaje, a ako se pokaje, prilikom suđenja postoji razilaženje oko njegovog pokajanja u vanjštini, jer je to nemoguće znati, pošto se licemjeri uvijek predstavljaju u svjetlu islama.

Poruke hadisa

Svaka vrsta i osobina licemjerstva je prezrena.
Glavna karakteristika i obilježje licemjerstva je laž, kao što Uzvišeni Allah i kaže: “A Allah svjedoči da su doista licemjeri lašci!” (El-Munafikun, 1).
Hadisom se zabranjuju: laž, neispunjavanje obećanja, pronevjera ugovora i svjesno zastupanje laži u diskusiji.
Shodno prethodnom, obaveza je govoriti istinu, ispuniti obećano, držati se dogovora i težiti istini u svemu, a naročito prilikom diskusije za cilj imati dolazak do istine. U tome je svako dobro, i to su posebne osobine istinskih vjernika.
Hadis podstiče i na ispunjavanje ugovora koji se dao Uzvišenom Allahu, da ćemo samo Njega obožavati i nikoga Mu ravnim ne smatrati.

Iz hadisa se može zaključiti da postoje dvije vrste licemjerstva: licemjerstvo u ubjeđenju i licemjerstvo u djelima. Spomenute osobine licemjerstva i radnje licemjera odnose se na licemjerstvo u djelima. U drugom citatu spominje se još jedna osobina, a ona je pronevjera emaneta, onoga što se da na čuvanje.

Kod koga se nađu sve spomenute osobine, bojati se da licemjerstvo ne uđe i u njegovo srce, pa da postane licemjer i u ubjeđenju.
Hadis nas podstiče na pribojavanje i čuvanje od licemjerstva.
Iz hadisa se može zaključiti da se pri jednoj osobi mogu naći islam i licemjerstvo u djelima. To je jedan od temelja vjerovanja sljedbenika sunneta.
Hadis nas upozorava na poistovjećivanje s licemjerima.
Hadis je primjer lijepog Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, podučavanja kada je prvo spomenuo broj loših osobina, a zatim prešao na njihovo navođenje kako bi lakše i bolje zapamtio onaj koji sluša ove njegove riječi.

Pravilo iz hadisa

Pravilo u liječenju bolesti: Ko se prepusti nekoj bolesti i ne bude se liječio od nje, ta bolest će ga vremenom i okupirati. Ko ne bude otklanjao kod sebe loše osobine koje su svojstvene nevjernicima i razvratnicima, vremenom će mu postati svojstvene.​