Piše: Dr. Hajrudin Tahir Ahmetović
Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude imao četiri svojstva, taj je čisti licemjer, a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi. Ta svojstva su: kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri, kada raspravlja – drsko i bestidno govori, i kada sklopi ugovor – pronevjeri ga.” (Buhari i Muslim)
Prenosilac hadisa
Abdullah b. Amr b. As b. Vail es-Sehmi Ebu Muhammed ili Ebu Nusejr ili Ebu Abdurrahman bio je Kurejšija. Primio je islam prije svoga oca, te tako postao jedan od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Otac mu je primio islam tek nakon Hudejbije, pa je između očevog i njegovog primanja islama bilo 11, 12 ili 13 godina. Prenosi se da mu je bilo ime El-Asi (Nepokorni), pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio u ime Abdullah (Allahov rob).
Jedan je od ashaba koji najviše bilježi hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatražio je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da zapisuje hadise i u trenucima kada je Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u stanju srdžbe i zadovoljstva. (Ebu Davud, br. 3646)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Ne znam nikoga da prenosi od mene više hadisa osim Abdullaha b. Amra. On je zapisivao hadis, a ja nisam” (Buhari, br. 113), a od njega je zabilježeno sedam stotina hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Također, bio je mnogo marljiv u ibadetu, ashab je koji je najviše činio ibadet. Isticao se mnoštvom posta, pa je postio Davudov post; dugim noćnim namazom, učenjem Kur’ana i željom da se udalji od supruge. Saznavši za njegovo stanje, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ga je da se pridržava umjerenosti u tim ibadetima.
Imao je veliko znanje. Osim Kur’ana, čitao je i prethodne objave.
Učestvovao je u oslobađanju Šama zajedno sa svojim ocem. Borio se i u Bitki na Jermuku, kao i na Siffinu gdje je bio sa očeve desne strane. Živio je sa ocem sve dok nije umro u Egiptu, nakon čega se Abdullah zaputio u Šam i u njemu boravio sve do Jezidove smrti, a onda je otišao u Meku. Pred kraj života je oslijepio, Allah bio zadovoljan njime.
Oko mjesta i godine preseljenja postoji mnogo različitih mišljenja. Historičari se razilaze u pogledu toga da li je umro u Šamu, ili Egiptu, ili pak u Medini, ili Meki, ili Taifu, 65. ili 68. ili 69. h. g., u svojoj 72. godini života. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Isaba, br. 4847; Ibn Abdulberr, El-Istiab, 3/956; Zehebi, Es-Sijeru, 3/79; Ibn Esir, Usdul-gabe, br. 3090)
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Buhari, br. 34, 2327, 3007; Muslim, br. 58; Ebu Davud, br. 4688; Tirmizi, br. 2632; Nesai, br. 5020; Ahmed, br. 6768; Ibn Hibban, br. 254; Ebu Avana, br. 40; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 18845; Šuabul-iman, br. 4043; i drugi.
Sličan hadis prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se kaže: “Tri su znaka licemjera: kada govori – laže, i kada obeća – ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri.”
Ovaj hadis zabilježili su: Buhari, br. 33; Muslim, br. 59; Tirmizi, br. 2631; Nesai, br. 5036; Ahmed, br. 8685; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 11458; Šuabul-iman, br. 4465; Begavi, Šerhus-sunna, br. 35; i drugi.
U verziji koju bilježi Muslim kaže se: “…pa makar postio i klanjao i mislio da je musliman.”
Važnost hadisa
Hadis je osnova prilikom govora o licemjerstvu. (Berrak, El-Fevaidul-Mustenbeta, str. 98)
Jedna skupina učenjaka ovaj je hadis smatrala nejasnim, jer se ove osobine mogu naći i kod istinskog muslimana. Islamski učenjaci su složni u pogledu toga da se za osobu koja svojim srcem i jezikom svjedoči islam, te učini navedeno u hadisu, ne kaže da je nevjernik, niti licemjer koji će vječno biti u Vatri. U hadisu se ne misli na licemjera koji pokazuje u javnosti islam, a u svojim grudima krije nevjerstvo, pa Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim hadisom nije ciljao na licemjerstvo nevjernika koji će biti vječno u Vatri, u njenim najdubljim slojevima. (Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 1/440)
Ebu Isa et-Tirmizi, rahimehullahu teala, prenio je od islamskih učenjaka općenito značenje ovog hadisa, a ono je da se značenje hadisa odnosi na licemjerstvo u djelima. (Tirmizi, br. 2632)
Ima i učenjaka koji kažu da se ovaj hadis odnosi na licemjere za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 1/440)
Pojašnjenje riječi u hadisu
“Ko bude imao sebi četiri svojstva, taj je čisti licemjer…”, tj. kod koga se nađu sve ove osobine, za njega se može reći da je licemjer. Međutim, ovdje nije riječ o licemjerstvu koje izvodi iz vjere, već je riječ o licemjerstvu u djelima.
“a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi”, tj. za osobu koja bude imala samo jednu od osobina licemjera, ne može se reći da je licemjer, već da se poistovjećuje u toj osobini sa licemjerom sve dok se ne udalji od te osobine.
“kada govori – laže”, tj. mnogo laže, ili uvijek laže, ne zadovoljava se samo s jednom laži, već mu je svojstveno da, kada god govori, uvijek i laže, ili da tako većinom postupa. Takav je slučaj sa svim ostalim navedenim osobinama u hadisu. Dok, ukoliko se ponekad, rijetko, nađe pri njemu neka od spomenutih osobina, tada se ovaj hadis ne odnosi na njega.
Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude imao četiri svojstva, taj je čisti licemjer, a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi. Ta svojstva su: kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri, kada raspravlja – drsko i bestidno govori, i kada sklopi ugovor – pronevjeri ga.” (Buhari i Muslim)
Prenosilac hadisa
Abdullah b. Amr b. As b. Vail es-Sehmi Ebu Muhammed ili Ebu Nusejr ili Ebu Abdurrahman bio je Kurejšija. Primio je islam prije svoga oca, te tako postao jedan od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Otac mu je primio islam tek nakon Hudejbije, pa je između očevog i njegovog primanja islama bilo 11, 12 ili 13 godina. Prenosi se da mu je bilo ime El-Asi (Nepokorni), pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio u ime Abdullah (Allahov rob).
Jedan je od ashaba koji najviše bilježi hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatražio je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da zapisuje hadise i u trenucima kada je Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u stanju srdžbe i zadovoljstva. (Ebu Davud, br. 3646)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Ne znam nikoga da prenosi od mene više hadisa osim Abdullaha b. Amra. On je zapisivao hadis, a ja nisam” (Buhari, br. 113), a od njega je zabilježeno sedam stotina hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Također, bio je mnogo marljiv u ibadetu, ashab je koji je najviše činio ibadet. Isticao se mnoštvom posta, pa je postio Davudov post; dugim noćnim namazom, učenjem Kur’ana i željom da se udalji od supruge. Saznavši za njegovo stanje, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ga je da se pridržava umjerenosti u tim ibadetima.
Imao je veliko znanje. Osim Kur’ana, čitao je i prethodne objave.
Učestvovao je u oslobađanju Šama zajedno sa svojim ocem. Borio se i u Bitki na Jermuku, kao i na Siffinu gdje je bio sa očeve desne strane. Živio je sa ocem sve dok nije umro u Egiptu, nakon čega se Abdullah zaputio u Šam i u njemu boravio sve do Jezidove smrti, a onda je otišao u Meku. Pred kraj života je oslijepio, Allah bio zadovoljan njime.
Oko mjesta i godine preseljenja postoji mnogo različitih mišljenja. Historičari se razilaze u pogledu toga da li je umro u Šamu, ili Egiptu, ili pak u Medini, ili Meki, ili Taifu, 65. ili 68. ili 69. h. g., u svojoj 72. godini života. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Isaba, br. 4847; Ibn Abdulberr, El-Istiab, 3/956; Zehebi, Es-Sijeru, 3/79; Ibn Esir, Usdul-gabe, br. 3090)
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Buhari, br. 34, 2327, 3007; Muslim, br. 58; Ebu Davud, br. 4688; Tirmizi, br. 2632; Nesai, br. 5020; Ahmed, br. 6768; Ibn Hibban, br. 254; Ebu Avana, br. 40; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 18845; Šuabul-iman, br. 4043; i drugi.
Sličan hadis prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se kaže: “Tri su znaka licemjera: kada govori – laže, i kada obeća – ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri.”
Ovaj hadis zabilježili su: Buhari, br. 33; Muslim, br. 59; Tirmizi, br. 2631; Nesai, br. 5036; Ahmed, br. 8685; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 11458; Šuabul-iman, br. 4465; Begavi, Šerhus-sunna, br. 35; i drugi.
U verziji koju bilježi Muslim kaže se: “…pa makar postio i klanjao i mislio da je musliman.”
Važnost hadisa
Hadis je osnova prilikom govora o licemjerstvu. (Berrak, El-Fevaidul-Mustenbeta, str. 98)
Jedna skupina učenjaka ovaj je hadis smatrala nejasnim, jer se ove osobine mogu naći i kod istinskog muslimana. Islamski učenjaci su složni u pogledu toga da se za osobu koja svojim srcem i jezikom svjedoči islam, te učini navedeno u hadisu, ne kaže da je nevjernik, niti licemjer koji će vječno biti u Vatri. U hadisu se ne misli na licemjera koji pokazuje u javnosti islam, a u svojim grudima krije nevjerstvo, pa Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim hadisom nije ciljao na licemjerstvo nevjernika koji će biti vječno u Vatri, u njenim najdubljim slojevima. (Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 1/440)
Ebu Isa et-Tirmizi, rahimehullahu teala, prenio je od islamskih učenjaka općenito značenje ovog hadisa, a ono je da se značenje hadisa odnosi na licemjerstvo u djelima. (Tirmizi, br. 2632)
Ima i učenjaka koji kažu da se ovaj hadis odnosi na licemjere za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 1/440)
Pojašnjenje riječi u hadisu
“Ko bude imao sebi četiri svojstva, taj je čisti licemjer…”, tj. kod koga se nađu sve ove osobine, za njega se može reći da je licemjer. Međutim, ovdje nije riječ o licemjerstvu koje izvodi iz vjere, već je riječ o licemjerstvu u djelima.
“a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi”, tj. za osobu koja bude imala samo jednu od osobina licemjera, ne može se reći da je licemjer, već da se poistovjećuje u toj osobini sa licemjerom sve dok se ne udalji od te osobine.
“kada govori – laže”, tj. mnogo laže, ili uvijek laže, ne zadovoljava se samo s jednom laži, već mu je svojstveno da, kada god govori, uvijek i laže, ili da tako većinom postupa. Takav je slučaj sa svim ostalim navedenim osobinama u hadisu. Dok, ukoliko se ponekad, rijetko, nađe pri njemu neka od spomenutih osobina, tada se ovaj hadis ne odnosi na njega.