Onaj koji nije zahvalan na malo, nije zahvalan ni na mnogo…
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj koji nije zahvalan na malo, nije zahvalan ni na mnogo. Onaj koji nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu. Kazivanje o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ostavljanje toga je nezahvalnost (kufr). Zajedništvo je milost, a raskol je kazna.’ Potom je Ebu Umame El-Bahili rekao: ‘Budite uz es-sevadul-‘azam.’ (1) Neko je upitao: ‘A šta je to es-sevadul-‘azam?‘ Ebu Umame potom povika i reče: ‘Ovaj ajet iz sure En-Nur: Reci: A ako se okrenete, on je dužan raditi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni raditi ono što se vama naređuje.” (2)
(1) Bilježi Ahmed u Musnedu, 19247., lanac prenosilaca je vjerodostojan.
(2) Kada je riječ o spomenutom ajetu, očigledno je da se ovdje želi reći: Oni koji se pokore Allahu i Njegovom Poslaniku, ubrajaju u skupinu es-sevadul-‘azam, bilo ih malo ili mnogo. (Hašijetu Sindi ‘ala Musned Ahmed)
Prije svega treba napraviti razliku između kazivanja o blagodatima koje nam je Allah podario i hvaljenja istim. Prvo je propisano, a drugo je zabranjeno.
Prvo znači da prije svega kazujemo o Onome koji nam je tu blagodat podario, o Njegovoj dobroti, Njegovim svojstvima koja su povezana sa blagodatima koje nam je podario.
Npr. blagodat zdravlja, da govorimo o Onome koji zdravlje daje,, blagodat opskrbe, da govorimo o Onome koji nam opskrbu daje.
Znaci, cilj kazivanja o blagodatima treba prije svega da bude zahvalnost Allahu koji nam je te blagodati podario.
A s druge strane, ako se te blagodati ističi kako bi se uzdizali nad drugima onda je to zabranjeno. I zato treba paziti šta je čovjeku cilj.
Isto tako, osnova je da se o blagodatina kazuje, osim kada postoji velika vjerovatnoća da bi to moglo dovesti do štete, kao npr. zavidnost,
zloba kod ljudi, ili možda da nekom ne povrijedimo emocije ili nekoga ne uznemirimo, kao npr. da možda ima neki siromah kojeg bi pričao o našim blagodatima uživanja uznemirila i povrijedila osjećaje, jer on ne može sebi da priušti.
Tako da je osnova da se o blagodatima kazuje jer ne to vid zahvalnosti na Njima, ali treba uzeti sve ovo u obzir, a i druge okolnosti na osnovu kojih bi se možda mogao dati poseban propis.
Isto, treba se paziti kada i gdje se spominju određene blagodati,
Pripremio: Senad Muhić, prof.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj koji nije zahvalan na malo, nije zahvalan ni na mnogo. Onaj koji nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu. Kazivanje o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ostavljanje toga je nezahvalnost (kufr). Zajedništvo je milost, a raskol je kazna.’ Potom je Ebu Umame El-Bahili rekao: ‘Budite uz es-sevadul-‘azam.’ (1) Neko je upitao: ‘A šta je to es-sevadul-‘azam?‘ Ebu Umame potom povika i reče: ‘Ovaj ajet iz sure En-Nur: Reci: A ako se okrenete, on je dužan raditi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni raditi ono što se vama naređuje.” (2)
(1) Bilježi Ahmed u Musnedu, 19247., lanac prenosilaca je vjerodostojan.
(2) Kada je riječ o spomenutom ajetu, očigledno je da se ovdje želi reći: Oni koji se pokore Allahu i Njegovom Poslaniku, ubrajaju u skupinu es-sevadul-‘azam, bilo ih malo ili mnogo. (Hašijetu Sindi ‘ala Musned Ahmed)
Prije svega treba napraviti razliku između kazivanja o blagodatima koje nam je Allah podario i hvaljenja istim. Prvo je propisano, a drugo je zabranjeno.
Prvo znači da prije svega kazujemo o Onome koji nam je tu blagodat podario, o Njegovoj dobroti, Njegovim svojstvima koja su povezana sa blagodatima koje nam je podario.
Npr. blagodat zdravlja, da govorimo o Onome koji zdravlje daje,, blagodat opskrbe, da govorimo o Onome koji nam opskrbu daje.
Znaci, cilj kazivanja o blagodatima treba prije svega da bude zahvalnost Allahu koji nam je te blagodati podario.
A s druge strane, ako se te blagodati ističi kako bi se uzdizali nad drugima onda je to zabranjeno. I zato treba paziti šta je čovjeku cilj.
Isto tako, osnova je da se o blagodatina kazuje, osim kada postoji velika vjerovatnoća da bi to moglo dovesti do štete, kao npr. zavidnost,
zloba kod ljudi, ili možda da nekom ne povrijedimo emocije ili nekoga ne uznemirimo, kao npr. da možda ima neki siromah kojeg bi pričao o našim blagodatima uživanja uznemirila i povrijedila osjećaje, jer on ne može sebi da priušti.
Tako da je osnova da se o blagodatima kazuje jer ne to vid zahvalnosti na Njima, ali treba uzeti sve ovo u obzir, a i druge okolnosti na osnovu kojih bi se možda mogao dati poseban propis.
Isto, treba se paziti kada i gdje se spominju određene blagodati,
Pripremio: Senad Muhić, prof.
