“Pod stresom sam/si”- izjava je koju često čujemo i tada obično pomislimo da je osobu snašla neka nevolja, da je doživjela nešto neprijatno i da je zbog toga pod utjecajem neke jake i neprijatne emocije (uznemiren, zabrinut, uplašen, bijesan, razočaran, ožalošćen…). Stres se definiše kao stanje organizma koje nastaje kada smo suočeni s događajem/ima koje smatramo prijetećim za svoju dobrobit ili koji od nas traže ulaganje dodatnog napora kako bismo se prilagodili na ono što nas je zadesilo.
On može biti akutni, koji se odnosi na događaj koji nas “uzdrma”, ali traje kratko i nakon nekog vremena prestaje, npr. svađa, neka loša vijest, saobraćajna nesreća i/ili neki događaj koji je u svojoj suštini pozitivan, poput vjenčanja, rođenja djeteta i sl., ili hronični, koji traje duže i može imati opasne posljedice na cjelokupno psihofizičko zdravlje i funkcionisanje pojedinca, npr. dijagnoza teške bolesti za nas ili naše bližnje, loši uvjeti rada na poslu, dugotrajna nezaposlenost itd.
Stres ne mora biti nužno loš jer on osobu može motivisati da napreduje, očvrsne, sačuva od realne opasnosti. Ljudi se razlikuju u svojim odgovorima na stres, a da li će neka situacija biti stresna ili ne ovisi o subjektivnoj procjeni same situacije i reakcije pojedinca na istu (u zavisnosti od prirode i intenziteta doživljenog šoka, ozbiljnosti situacije i, naročito, od važnosti koja joj se pridaje). Od velike je važnosti kako neko interpretira neki događaj. Neki ljudi reaguju burno na mnoge neprijatne događaje, tumače ih često kao nekakvu katastrofu koja se okomila na njih, pomišljaju da su baksuzi, gubitnici itd. Neki, nasuprot tome, veoma mirno reaguju i u najtežim životnim nevoljama, ne smatraju to nesrećama koje se samo njima događaju, prihvataju sve što im život donese, svjesni su da se u životu dešavaju i neprijatne situacije te se trude da pronađu smisao u svemu što ih (ni)je zadesilo. Takvi ljudi su bolje zaštićeni od stresa. Stres, nažalost, ne možemo izbjeći, ali možemo pronaći načine kako se lakše nositi s njim i ne dopustiti da nam kontrolira život.
Islamski načini suočavanja sa stresom
Mi ćemo, u nastavku, navesti samo neke od islamskih načina koje vjerniku muslimanu mogu olakšati život sa stresom.
Tevekkul – Pouzdanje u Allaha, oslanjanja na Njega, prepuštanje svih stvari Njemu i traženje pomoći od Njega, uz činjenje propisanih i dozvoljenih djela jer onome ko se istinski Allaha bude bojao, Allah će mu dati izlaz i opskrbit će ga odakle se on i ne nada, a ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan! (Et-Talak, 2-3)
Namaz – Dnevni predah koji vjerniku pomaže da se odmori od teškoća svakodnevnog života i njegovih briga. Prenosi se da “kada bi Vjerovjesnika, a.s., nešto pogodilo ili ga rastužilo, odmah bi se predao namazu”. (Ahmed i Ebu Davud)
Učenje, slušanje, čitanje Kur’ ana, razmišljanje o njegovim ajetima – O ljudi, već vam je stigla poruka od vašeg Gospodara, i lijek za ono što je u prsima i uputa i milost vjernicima. (Junus, 57) Posebno se preporučuje učenje Sura: El- Inširah (Širokogrudnost), Ed- Duha (Jutro), Jusuf, El-Isra (Uzdignuće), El-Kehf (Pećina), Merjem, Ta-Ha, El-Enbija (Poslanici), Er- Rahman (Milostivi) i Sura zaštitnica Ihlas (Iskrenost), En-Nas (Ljudi), El- Felek (Zora) budući da njihove poruke i značenja mogu, uz Božiju pomoć, olakšati i otkloniti teška psihička stanja.
Dova – Sve ono što čovjek želi, što ga brine, uznemirava, rastužuje može pretočiti u dovu. U tišini noći, kad je malo budnih, dozivajte Ga Njegovim lijepim imenima. Molite se Milostivom, Silnom, Mudrom, Onom Koji sigurnost daje, Koji mnogo prašta, Koji sve rješava i otvara, Koji sve čuje, vidi, zna, Koji čuva, Koji upućuje, Koji molbe prima, Koji sve može, Zaštitniku, Gospodaru svih svjetova… Molite i osluškujte, Allah će sigurno izlaz dati, jer Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’ U Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, a.s., učio ovu dovu kada bi se desio neki krupan događaj ili kada bi zapao u brige: “O Živi, o Vječni, pomozi me iz Svoje milosti!”
Zikr – Srce u zikrullahu (spominjanju, sjećanju i veličanju Uzvišenog Allaha) nalazi smiraj, a potvrdu za to nalazimo u Njegovim Riječima: (…) a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju. (Er-Ra’d, 28)
Sabur – Izdržljivost u teškoćama, obuzdavanje duše u uzrujanosti i srdžbi, čvrstina na propisima Kur’ana i sunneta i zadovoljstvo Allahovom odredbom. Iskušenja su sastavni dio života, na što nas upozorava i Kur’ an: Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas, pogađala ih je neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali, govorili: “Kada će doći Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je doista blizu.” (El- Bekare, 214) – “(…)a ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu:’Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.’” (El-Bekare, 155- 156)
Zahvalnost – Vjernik bi trebao zahvalnost Stvoritelju iskazivati svakodnevno i u svim prilikama, u dobru i zlu jer nas iskušenja jačaju, nakon njih shvatimo koliko neke stvari podrazumijevamo, koliko smo nesvjesni datih nam blagodati. Tako, naprimjer, čovjek koji je obolio, iskušan bolešću, shvati kolika blagodat je zdravlje. U iskušenjima se sjećamo našeg Stvoritelja, obraćamo Mu se, tražimo od Njega pomoć, izlaz, vraćamo Mu se. Pa zar da Mu ne budemo zahvalni na tome iako je u pitanju trenutna tegoba?!
On može biti akutni, koji se odnosi na događaj koji nas “uzdrma”, ali traje kratko i nakon nekog vremena prestaje, npr. svađa, neka loša vijest, saobraćajna nesreća i/ili neki događaj koji je u svojoj suštini pozitivan, poput vjenčanja, rođenja djeteta i sl., ili hronični, koji traje duže i može imati opasne posljedice na cjelokupno psihofizičko zdravlje i funkcionisanje pojedinca, npr. dijagnoza teške bolesti za nas ili naše bližnje, loši uvjeti rada na poslu, dugotrajna nezaposlenost itd.
Stres ne mora biti nužno loš jer on osobu može motivisati da napreduje, očvrsne, sačuva od realne opasnosti. Ljudi se razlikuju u svojim odgovorima na stres, a da li će neka situacija biti stresna ili ne ovisi o subjektivnoj procjeni same situacije i reakcije pojedinca na istu (u zavisnosti od prirode i intenziteta doživljenog šoka, ozbiljnosti situacije i, naročito, od važnosti koja joj se pridaje). Od velike je važnosti kako neko interpretira neki događaj. Neki ljudi reaguju burno na mnoge neprijatne događaje, tumače ih često kao nekakvu katastrofu koja se okomila na njih, pomišljaju da su baksuzi, gubitnici itd. Neki, nasuprot tome, veoma mirno reaguju i u najtežim životnim nevoljama, ne smatraju to nesrećama koje se samo njima događaju, prihvataju sve što im život donese, svjesni su da se u životu dešavaju i neprijatne situacije te se trude da pronađu smisao u svemu što ih (ni)je zadesilo. Takvi ljudi su bolje zaštićeni od stresa. Stres, nažalost, ne možemo izbjeći, ali možemo pronaći načine kako se lakše nositi s njim i ne dopustiti da nam kontrolira život.
Islamski načini suočavanja sa stresom
Mi ćemo, u nastavku, navesti samo neke od islamskih načina koje vjerniku muslimanu mogu olakšati život sa stresom.
Tevekkul – Pouzdanje u Allaha, oslanjanja na Njega, prepuštanje svih stvari Njemu i traženje pomoći od Njega, uz činjenje propisanih i dozvoljenih djela jer onome ko se istinski Allaha bude bojao, Allah će mu dati izlaz i opskrbit će ga odakle se on i ne nada, a ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan! (Et-Talak, 2-3)
Namaz – Dnevni predah koji vjerniku pomaže da se odmori od teškoća svakodnevnog života i njegovih briga. Prenosi se da “kada bi Vjerovjesnika, a.s., nešto pogodilo ili ga rastužilo, odmah bi se predao namazu”. (Ahmed i Ebu Davud)
Učenje, slušanje, čitanje Kur’ ana, razmišljanje o njegovim ajetima – O ljudi, već vam je stigla poruka od vašeg Gospodara, i lijek za ono što je u prsima i uputa i milost vjernicima. (Junus, 57) Posebno se preporučuje učenje Sura: El- Inširah (Širokogrudnost), Ed- Duha (Jutro), Jusuf, El-Isra (Uzdignuće), El-Kehf (Pećina), Merjem, Ta-Ha, El-Enbija (Poslanici), Er- Rahman (Milostivi) i Sura zaštitnica Ihlas (Iskrenost), En-Nas (Ljudi), El- Felek (Zora) budući da njihove poruke i značenja mogu, uz Božiju pomoć, olakšati i otkloniti teška psihička stanja.
Dova – Sve ono što čovjek želi, što ga brine, uznemirava, rastužuje može pretočiti u dovu. U tišini noći, kad je malo budnih, dozivajte Ga Njegovim lijepim imenima. Molite se Milostivom, Silnom, Mudrom, Onom Koji sigurnost daje, Koji mnogo prašta, Koji sve rješava i otvara, Koji sve čuje, vidi, zna, Koji čuva, Koji upućuje, Koji molbe prima, Koji sve može, Zaštitniku, Gospodaru svih svjetova… Molite i osluškujte, Allah će sigurno izlaz dati, jer Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’ U Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, a.s., učio ovu dovu kada bi se desio neki krupan događaj ili kada bi zapao u brige: “O Živi, o Vječni, pomozi me iz Svoje milosti!”
Zikr – Srce u zikrullahu (spominjanju, sjećanju i veličanju Uzvišenog Allaha) nalazi smiraj, a potvrdu za to nalazimo u Njegovim Riječima: (…) a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju. (Er-Ra’d, 28)
Sabur – Izdržljivost u teškoćama, obuzdavanje duše u uzrujanosti i srdžbi, čvrstina na propisima Kur’ana i sunneta i zadovoljstvo Allahovom odredbom. Iskušenja su sastavni dio života, na što nas upozorava i Kur’ an: Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas, pogađala ih je neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali, govorili: “Kada će doći Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je doista blizu.” (El- Bekare, 214) – “(…)a ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu:’Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.’” (El-Bekare, 155- 156)
Zahvalnost – Vjernik bi trebao zahvalnost Stvoritelju iskazivati svakodnevno i u svim prilikama, u dobru i zlu jer nas iskušenja jačaju, nakon njih shvatimo koliko neke stvari podrazumijevamo, koliko smo nesvjesni datih nam blagodati. Tako, naprimjer, čovjek koji je obolio, iskušan bolešću, shvati kolika blagodat je zdravlje. U iskušenjima se sjećamo našeg Stvoritelja, obraćamo Mu se, tražimo od Njega pomoć, izlaz, vraćamo Mu se. Pa zar da Mu ne budemo zahvalni na tome iako je u pitanju trenutna tegoba?!
